Dan peti. Na jutarnjem zboru otplesasmo „Čokoladu“. Šećer opao haos, a čika kuhar za doručak pripremio eurokrem. Ma kao da je znao!
A onda spremanje. Projekat naše načelnice vodi nas put stećaka na obližnjim brdima. Penjemo se laganim korakom, posmatramo i upijamo ljepotu prirode, hranimo se njenom beskrajnom ljubavlju. Razmišljam o stećcima koje posjećujemo.
Pitam se da li je neko ko pod ovim svetim kamenom sanja svoj vječni san dao život za komadić ove zemlje, za tračak ove ljepote. Pitam se da li je neko od njih baš na ovom mjestu pod zvjezdanim nebom budan snivao. Pitam se da li je neko ko pod ovim kamenom vječno spi baš ovom stazom kud mi prođosmo hodao zaljubljen, voljen.
“Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli, na kome je prikazan kao sužanj.”
Dođosmo na stećke da očistimo komad voljene zemlje, a otičstismo dušu, svoju snenu, izviđačku dušu željnu tajnovitih priča o drevnim događajima.
A naše jezero, pitomo i bajkovito, gledano sa visine zrači još ljepše, zove još glasnije, privlači još snažnije.
Lijepo prođe naš mali izlet. Sunce, vjerni drug malih ljudi s maramama oko vrata, doprati nas do kampa, uskoro otjera i na plažu. Zaplivasmo i zapjevasmo, a onda se ponovo uputismo prema kampu.
Na kapiji nas dočeka udarna vijest! Čika Dizni se, dok nas nije bilo, prikrao tiho, gotovo sasvim neprimijećeno, i ostavio nam zadatke koji moraju biti ispunjeni do večernjeg kulturnozabavnog programa. Naime, nekim strašno lošim flomasterom, koji je več odavno odslužio svoj radni vijek, na papiriće nepravilno iskružene i napola zgužvane, napisao je nazive svojih bajki koje, pazite molim vas, trebamo izvesti na svoj način, napraviti parodiju, drugačiji kraj, novi početak! E pa, dragi čika Dizni, ako vam se nije svidjelo vaše mašte djelo, trebali ste lijepo, kao i svi nezadovoljni umjetnici, poderati i spaliti hartiju, polomiti olovku, pero ili flomaster, čime ste već pisali… Ne bi bilo loše ni da poradite na rukopisu čika Dizni… Ali nećemo biti namćorasti, mi smo izviđači, mi pravimo drugačije priče, popravljamo pokvareno i činimo svijet ljepšim. Zato učiniti jednu priču boljom i nije bio težak zadatak, ali lijep izazov, svakako jeste.
Crvenkapa, Trnoružica, Snjeguljica, vuk, Aladin, Pepeljuga… Ma totalno rasulo. Tačno se zapitah hoće li uopšte biti povečerja. Jedno se probudilo, drugo leta na ćilimu, treća ambulantu na noge digla zbog običnog trna, četvrtom jadna Crvenkapa ne bi dosta pa poče posmatrati djecu onim buljavim očima… Opšte rasulo…
Sjećate se „odraslih“? Ja i ne baš. Od kad me načelnica Crvenkapa otjera na povečerje sve mi se pomuti u glavi. Ne rekoh li vam da poslije 21:00 pa do povečerja totalno polude? Znam da mi ne vjerujete. Ne bih ni ja vjerovao da mi baka reče da vratim stolove u trpezariju, a vuk ne zakapija šator. Nemate pojma o čemu pričam? Ili ste na njihovoj strani pa mislite da izmišljam i pričam koješta? E tako sam i mislio! Zato lijepo sve poslihak pa se na vrijeme osigurah. (Malecka sa šeširom mi je vodnica, u slobodno vrijeme lovac, a Crvenkapu, sasvim sam siguran ne trebam dva puta predstavljati).
Dan peti. Jesam li vam rekao da poletarci prave koverte za porukice? Vjerovatno nisam, to je friška vijest! Nisu išli na stećke, ali su išli na neke svoje lude sastanke na kojim dogovoriše da mi dodatno razbukte ovu vatru u glavi! Hoću li sada Onoj, iz drugog voda, napisati nešto? Ili da čekam da ona nešto napiše?
Povečerje!!! Požarni vod na kapiju! Da smo barem isti vod… Ovako me u startu škartiraju ovi „odrasli“! Ma ako li ih samo čujem da pjevaju na livadi vlastitim rukama slupat ću im gitaru!
Svi u svoje šatore!!! Požutite sa pranjem zubića! Požurio bih da ne moram, već treći put danas, tražiti kaladont od drugara. (Moj je prošlu noć završio u patikama, pa sad niti imam kaladont niti mogu promijeniti patike, što kada ste friško zaljubljeni nije ni najmanje ugodno).
Ma bit će nešto i u mojoj koverti! Hoće, siguran sam…
Čuvam stražu na svježem zraku dok Ona tiho tone u san… I još uvijek, samo vatra tajnu zna.. A koverte čekaju…