POZDRAVNI DANI

Dragi drugari, kao što smo vam već pisali, 8. dan navečer smo imali ponovno slobodno večer. U tišini smo izašli iz kampa i otišli kod Muje na kahvu, te se u tišini vratili i pripremili za povečerje. Naredno jutro u zbor smo rame uz rame stali sa našim novim prijateljima iz Italije i Velsa. Razmijenili smo nekoliko pozdravnih riječi uz sjetu u srcu i očima što se rastajemo u neznanju kada ćemo se ponovno moći družiti zajedno na nekom lijepom mjestu poput Boračkog jezera i Zeničkog izviđačkog kampa. U toku jutarnjeg zbora zastavu smo podigli zajedno sa našim drugarima te otpjevali i rođendansku pjesmicu Ketrin iz Velsa. U toku doručka smo napravili i interviju sa Matijom iz Italije i Džerijem iz Velsa koje ćemo objaviti u dogledno vrijeme. Prijepodnevne radionice smo odgodili u želji da se još malo podružimo sa našim drugarima i razmjenimo marame, majice i dukserice u znak sjećanja na novostečena prijateljstva. Onda smo polagano odšetali do male plaže da se kupamo. Vrijeme i voda su bili prekrasni za kupanje. Poslijepodne smo imali produženi kupanjac. Prije večere Načelnica nam je održala kratko predavanje o Svjetskoj skautskoj organizaciji i uputstvu kako i gdje se možemo učlaniti u Izviđačku organizaciju. Napravila nam je power point prezentaciju a u pozadini je stavila naše slike sa kampovanja u toku ove vesele IV smjene. Već tada nas je počela obuzimati sjeta radi spoznaje da se našem druženju u toku ove godine bliži kraj. Svečani zbor je održan tu večer kako bi smo sutra rano mogli bolje da sredimo sve šatore i kamp. Za svečani zbor su proglašeni najbolje jato, poletarac, planinka, izviđač i vod. Najbolje jato, ujedno i jedino, je bilo 1. jato koje je vodila naša draga Martina. Najbolji vod je bio 3. vod koji je vrijedno pomagao u izvedbi cjelokupnog programskog sadržaja ove IV smjene a kojeg je vodila naša draga Hana. Najbolji poletarac je bio naš Faris Smajlović. Najbolja planinka je bila Ema Selimović, a najbolji izviđač Faruk Aletović. Njih troje su zajedno spustili zastavu sa jarbola uz izviđačku pjesmu „Plamen se diže“ koja je odjekivala tu večer čitavim taborom. Također smo se zahvalili svima koji su pomogli na bilo koji način u realizaciji ovog našeg kampovanja, počevši od predsjednika, saniteta, kuhara, ekonoma, higjeničara, konačara, sportiste, instruktora, recepcije do naših dragih vodnica, načelnice i naravno starješina kao i svih onih koji smo nehotično zaboravili, a bili su od pomoći pri realizaciji kampovanja. Za KZP smo imali Interkulturno večer za koje smo imali zadatak da pripremimo pozdrave, koreografije i neko osnovne informacije o plemenima i narodima koje smo dobili kao zadatak. Najmlađi su bili Aboridžani, prvi vod Indijanci, drugi vod Bogumili a treći vod Kauboji. Bilo je veoma zabavno gledati naše drugare kako su se preobukli i na kreativan način nam predstavili svoje zadatke. Nastavak večeri je protekao u disko atmosferi sa povečerjem u 23:00h. Iduće jutro, nakon doručka smo se svi vrijedno bacili na posao da što bolje sredimo naše šatore i kamp kako bi konačari što lakše i brže mogli da ih sruše i spreme do avantura za iduću godinu. Ova bajka u hotelu od 1000 zvijezdica je okončana oko 12h kada su po nas stigli autobusi da nas sigurno vrate našim kućama i roditeljima.
…još zahvala… Zahvaljujemo se dodatno i dragoj Dori Abramušić koja je pronicljivo i kreativno prenosila svoje utiske o IV smjeni prvih pet dana kao i dragom Ahmedu Spahiću na istančanom osjećaju za ljepotu koju je prenosio posredstvom svojih fotografija, a koje smo objavljivali svih deset dana. Hvala i vama vjernim čitaocima i pratiteljima….do idućih avantura: Z-D-R-A-V-O!!!
Fotografije: Ahmed Spahić
Utiske prenijela: N 