Najgore pitanje koje možete postaviti jednom izviđaču je „a šta vi to izviđate“. To nas izviđače baš, al baš izbaci iz takta. Zbog toga smo odlučili da svakom ko postavi to pitanje predstavimo historijat WOSM-a, al’ kompletan, i da ispričamo neke od naših malih rituala koji će ih totalno zbuniti. Jedan od njih je kazna za osobu koja na večernji zbor sa sobom donese olovku. Kod nas takva bude kažnjena velikom kutijom na kojoj je čak i ispisana njihova sramotna sudbina. I to lijepo, čitko, crnim markerom. A sad pojašnjenje za vas koje volimo: olovku se daje osobi koja na bilo kakvo pitanje da negativan odgovor. Iznenadili biste da čujete šta su nam sve starješina i načelnice dozvolili u zadnjih 10 minuta do zbora, samo da izbjegnu kaznu. Mi smo večeras iskoristili džoker olovka da umjesto na štab odemo na kafu. Samo je trebalo postaviti pitanje u pravo vrijeme (minut prije spuštanja zastave). A kutija je završila kod nesretnice koja je sinoć (kao) bila u šatoru iza povečerja. „Jeste vi sinoć pjevali do 1?“ „Nismooo, ja legla u 10. Nije mi se sjedilo.“ Naivno, prijateljice, mnogo naivno. Da ne pomislite da se mi po cijeli dan samo glupiramo, reći ću vam da smo jutros od ranog jutra svi bili u pokretu. Djeca su imala veliko izviđačko takmičenje pa smo se mi razbacali po kontrolnim tačkama i bili im na usluzi sve do ručka. Bogu hvala, bio sam na zadnjoj kontrolnoj koja se može nazvati svime osim kontrolnom tačkom. Dragi moji, tu je sve poludjelo, o kontroli ni govora. Dovoljno da vam kažem kako smo poligon spremali skoro sat vremena, a imali smo i ljude zadužene samo za punjenje balona vodom. Koliko smo nalili sportske terene i livadu, očekujem da sutra ujutro bungalovi dokližu do prikolica u uvali borova. Ono što je najvažnije jeste da se niko nije povrijedio i da je svima bilo preeedooobrooo. Na kraju nam je ostalo nešto balona, a mi kao pravi štedljivi izviđači nismo htjeli da se bace, pa smo proveli kratku raspravicu u cilju odabira naše žrtve vodenog atentata. Kao što to kod nas uvijek biva, dogovor je pao brzo (uglavnom se brzo i lako dogovorimo oko pravljenja sr…belaja). Pogađate li ko je bio bombardovan vodom i završio mokar do gaća? Ko drugi nego jedan jedini starješina. Ako se ova djeca opet ne prikače na internet k’o da je kisik, pokušat ću vam postaviti video. To se ne može opisat, morate to vidjet. Usprkos svemu, moram vam priznati da sam pozitivno iznenađen. Prva reakcija je bila skidanje naočala, pa otresanje kose, pa smo pomislili da slijedi skidanje marama i svečani nam ispraćaj kućama. Ali jok. Otrese se frajer i prvo što nas upita bilo je „jel bar neko snimio“. Joj njega naivnog, čuj jel snimljeno. U ovom modernom vremenu ne možeš obući nove hlače a da ih ne uslikaš, a on nas pita jesmol snimili ili bar slikali pokušaj atentata! Kad smo mu pokazali video čini se da je posve zaboravio na činjenicu da je majicu za večernji zbor morao sušiti fenom, pa nas je pustio da kao pravi navijači ispratimo večerašnji nogometni spektakl. Da stvar bude još bolja, ova ekipa sa kampa za djecu imala je logorsku vatru u svom kampu pa se nisu motali po našem, i mogli smo u miru gledati tekmu. Neću vam otkriti za koga sam ja navijao, ali ću vam reći da mi je rezultat postao nebitan onog momenta kad sam vidio svoju rozu na tribinama. To je pravo žensko! Ne moram vam reći da je, kao, sasvim slučajno, navijala za istu ekipu kao i ja. Hjooj, mene budale. Opet mi je sve zbrda-zdola. Helem nejse, ne morate ni vi sve znati. Bar ne na početku. Da ne izbaksuziram. Jasno vam je valjda da je sinoćnje spremanje filmske obrade prošlo i više nego dobro. O svim eventualnim novostima bit ćete blagovremeno obaviješteni. Vjerovali ili ne večeras idem na povečerje. Al ono fakat idem. Treba čovjek znati kad da napravi pauzu. Nadam se da ste mi vi i dalje veseli, nasmijani i zdravi. Topli izviđački pozdravi sa mjesta na kojem jeste i onda kad niste, ako me razumijete. Laku noć.