Deveti i deseti dan našeg druženja bio je rezervisan za nove avanture. Učesnici IKŠ-a imali su priliku iskusiti kampiranje pod vedrim nebom u šatorima koje su sami podigli, pojesti ukusni obrok koji su njihove ruke pripremile, na vatri koju su sami upalili, a za koju su snažniji članovi grupe prikupili potrebnu količinu drva. U protekla dva dana poslužilo ih je vrijeme, ali i snaga i kondicija. Pješačili su 7km do odredišta na kojem su odmah po dolasku podigli šatore i prepremili svoj vlastiti kamp za noć pod zvijezdama koja im je prethodila. Nakon što su šatori bili spremni za „useljavanje“ naših planinki i izviđača, red je bio za pripremu ručka. Malo po malo, i za par sati, uz pomoć mnogo malih, ali vrijednih ručica i ručak je bio spreman. Izmoreni od pješačenja spas su našli u hladu, na obali Neretve, gdje su svi zajedno uživali, a oni najhrabriji su se uspjeli osvježiti, neki i okupati na predivnoj lokaciji. Poslije odmora, red je bio i da se nešto novo nauči. Uz pomoć instruktorice Dženite Vugdalić, naše planinke i izviđači učili su o ulozi i liku vodnika, osnivanju voda, prvom sastanku, ali i o podtemama i podpitanjima kao što su vodni kutak, simbol voda, važnosti vođenja vodne sveske i vodnog dnevnika, okruženi netaknutom prirodom. Večer nije mogla biti ljepša. Pod vedrim nebom, obasjanim bezbroj zvjezdica, sa grančicama u rukama, pekli su svoje kobasice na vatri, koje su se što zbog atmosfere, a što zbog napornog rada činile ukusnije nego inače. Zvijezde, šatori, vatra, gitara i pjesma. Ništa od ovoga nisu očekivali da će biti ovako čarobno, a sve su to njihove ručice, uz malu pomoć instruktora, napravile. Toplina logorske vatre grijala im je umorna lica i obasjavala najiskrenije osmijehe do dugo u noć, a gitara dodatno zagrijavala atmosferu. Nakon dugog odjekivanja smijeha koji je dopirao iz šatora, zavladao je mir u njihovom kampu. Planinke i izviđači zaspali su i sanjali najljepše snove, pripremajući se za još jedan dan ispunjen aktivnostima i novim avanturama. Jutro je započelo ranije nego inače, i sa malo drugačijim, ali i šaljivijim buđenjem. Neko vrijeme proveli su spremajući svoje stvari, a nedugo zatim i većina šatora bila je srušena.
Kamp je postajao sve prazniji. Čuo se samo smijeh i poneka pjesmica. Doručak je i službeno označio kraj bivaka i skupljanje stvari, ali i otpadaka. Tužni zato što je bivak završio, kao i zbog dugog pješačenja koji je ispred njih, ipak, morali su krenuti. Put je dodatno otežala vrućina, ali su planinke i izviđači ipak bili snažniji i od nje. Na putu do kampa posjetili su i mjesto gdje je nedavno stradao naš dragi izviđač, te bacanjem grančica i minutom šutnje ili učenjem fatihe, odali su počast na njihov način.
Cilj je napokon izmamio njihove osmijehe. Njihova „mala raja“ – polaznici Puta izazova priredili su im veličanstveni dolazak sa balonima i velikim transparentom na kojem su napisali koliko su im nedostajali ta dva dana, i u kampu, a i na njihovom malom izletu na obližnju nekropolu stećaka. Kamp je konačno živnuo nakon dva dana. Bilo je čak i bučnije nego inače. Odmor su potražili na maloj plaži, a nakon toga i na „Slatkom izazovu“. Iako je većina polaznika polagala jedan dio vještarstva „kurir“ – gladovanje, svi su se jednako zabavili. Rezultati današnje pripreme slastica još nisu poznati, pa će se morati strpiti do ujutro. Umorni ali i sretni što su sve ovo doživjeli, utonuli su u snove maštajući o sljedećem susretu s tim predivnim mjestom. Z-D-R-A-V-O!